DISGRAFIJA

Ilona Posokhova, prof. logoped,
prema dijelovima iz knjige:
"Kako pomoći djetetu s teškoćama u čitanju i pisanju"
Ilona Posokhova (ur), Ostvarenje, Lekenik, 2000.

ŠTO JE DISGRAFIJA
OBLICI DISGRAFIJE
POGREŠKE U PISMENIM RADOVIMA DISGRAFIČNIH UČENIKA

ŠTO JE DISGRAFIJA?

Disgrafija je stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenoga jezika), koja se očituje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Teškoće, tj. pogreške, nisu povezane s neznanjem pravopisa, i trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida te redovito školovanje.

U velikom broju slučajeva disleksija i disgrafija su u djeteta istodobne, u jedinstvu. Ipak, u mnogim slučajevima specifične teškoće u pisanju postoje zasebno. Takvo dijete može imati teškoće u čitanju samo na početku školovanja, a ozbiljne teškoće u pisanju ostaju mnogo duže, kada je čitanje već svladano. Statistička istraživanja pokazuju da su poremećaji u pisanju u učenika 4., 5. i 6. razreda osnovne škole 2-3 puta češća pojava nego poremećaji u čitanju.



DISGRAFIJA I DISLEKSIJA, djevojčica, 12 godina,slobodan tekst

Disgrafija je, kao i disleksija, složeni sindrom, koji se ne ograničava na teškoće u ovladavanju pisanjem, već uključuje teškoće u formiranju raznih predintelektualnih funkcija i jezika. Kao i disleksija, disgrafija ima složenu psiho-neurološku osnovu. Međutim, u nastanku mnogih oblika disgrafije važnu ulogu imaju i jezične teškoće, tj. teškoće u ovladavanju određenim elementima jezičnog sustava. Zbog složenog isprepletanja neuropsiholoških i jezičnih čimbenika, disgrafija može poprimati veoma različite oblike.

Kao i u disleksiji, različiti oblici disgrafija nastaju zbog djelovanja skupa uzroka. Ipak, u svakom od oblika može se izdvojiti dominantni mehanizam i, s obzirom na to, vrsta tipičnih pogrešaka u pisanju.

OBLICI DISGRAFIJE

A. Prema uzrocima:

1. Nasljedna disgrafija (prema mišljenju stručnjaka nasljedni čimbenik sam za sebe rijetko kad uzrokuje digrafiju, što znači da u povoljnim uvjetima disgrafiju možemo često spriječiti)
2. Teškoće u pisanju uzrokovane djelovanjem vanjskih nepovoljnih čimbenika na dijete u razvoju
3. Kombinirani oblik (najčešći uzrok disgrafije - kombinacija predispozicija s djelovanjem dva do tri vanjska nepovoljna čimbenika)

B. Prema stupnju izraženosti:

1. Laka disgrafija
2. Izražena disgrafija
3. Agrafija (potpuna nesposobnost pisanja, obično je prijelazno stanje koje nakon prve do druge godine školovanja prelazi u stabilnu disgrafiju, popraćena je ozbiljnim specifičnim teškoćama u početnom učenju - dijete ima velikih problema u učenju slova).

C. Prema dominantnom sindromu:

1. Fonološke disgrafije

Greške u pisanju su uzrokovane teškoćama u izgovoru i/ili međusobnom slušnom razlikovanju glasova. U pismenim radovima djece one se manifestiraju na razini slova i sloga, a prepoznajemo ih po mnogobrojnim zamjenama i miješanjima slova, odnosno glasova sličnih po zvučenju i izgovaranju.

• Artikulatorno-akustička disgrafija
  Dijete neispravno izgovara glasove i svoje pogreške iz izgovora prenosi u pisanje - dijete piše tako kako izgovara.
  (na primjer: "gora - kora","rijeka - jeka" itd.)
• Fonemska (akustička) disgrafija
  Dijete ima teškoće u međusobnom slušnom razlikovanju glasova koji se slično izgovaraju i zvuče.
  (na primjer: "tavno" umjesto "davno", "sagonetka" umjesto "zagonetka", "šisalka" umjesto "šišarka" itd.)

2. Jezične disgrafije

• Disgrafija jezične analize i sinteze
  To je, prema zapažanjima stručnjaka, oblik disgrafije koji je najčešći. U njegovoj osnovi leži neformiranost jezične analize i sinteze na različitim stupnjevima: fonemske, slogovne, morfološke i sintaktičke analize i sinteze (posljednji stupanj se bavi podjelom teksta na rečenice i rečenica na riječi). Jednostavnije rečeno, djetetu je teško rastavljati tekst na rečenice, rečenice na riječi, riječi na morfeme (korijen, prefiks, sufiks), slogove i foneme. Vještina jezične analize i sinteze jedan je od oblika mentalne aktivnosti i neposredno ovisi o stupnju jezične zrelosti djeteta i razvijenosti njegovih predintelektualnih funkcija, osobito slušno-govorne memorije, analitičke pažnje i dr.
  (na primjer: "za plakao", "ja je", "nadrvo", "pas tele boja" umjesto "pastelna boja", "svakamen" umjesto "svaki kamen", "tamrlja" umjesto "tamna mrlja", "glupatka" umjesto "glupa patka")

• Disgramatična disgrafija
  Uglavnom se manifestira u pogreškama na razini rečenice. Tu vrstu pogrešaka nazivamo disgramatizam, jer se radi o poremećaju gramatičkoga oblikovanja riječi i rečenica: u neispravnom povezivanju riječi. Promjena riječi prema kategorijama broja, roda, padeža i vremena podrazumijeva usvajanje složenog sustava kodiranja kojim dijete ovladava prvo neposredno, na temelju praktične govorne komunikacije s odraslima u predškolskoj dobi, a zatim svjesno - tijekom učenja jezika u školi. Tu vrstu disgrafije često susrećemo u djece koja u predškolskoj dobi nisu stekla dostatnu jezičnu zrelost. Ipak, susrećemo je i u pismenim radovima djece s dobro razvijenim i gramatički ispravnim usmenim govorom. To su obično djeca s teškoćama u kratkoročnoj slušno-govornoj memoriji i pažnji.
  (na primjer: "medvedni rep", "vodna biljka", "olujano more", "veliko plavo mrlja", "njega nije zadovoljavalo život na selu")
  
  
  DISGRAMATIČNA DISGRAFIJA, dječak, 9 godina, diktat
  
  
  DISGRAMATIČNA DISGRAFIJA, djevojčica, 9 godina, domaća zadaća

3. Vizualna disgrafija

Vizualna disgrafija je povezana s teškoćama u vizualno-prostornoj percepciji, analizi i sintezi vizualno-prostornih podataka i prostornog razlikovanja. Djeca s tim oblikom disgrafije imaju uglavnom dobro razvijeni usmeni govor. Teško se snalaze jedino u verbaliziranju prostorno-vremenskih odnosa, dakle u upotrebljavanju riječi koje imaju prostorno i vremensko značenje. Gotovo nikada ne upotrebljavaju ili u govoru miješaju prijedloge "ispred", "iza", "iznad", "između", parove pridjeva "tanak-debeo", "uzak-širok", "kratak-dugačak", "visok-nizak" i sl. U većini slučajeva zamjenjuju ih riječima "veliki-mali". Teško im je razlikovati suptilno značenje svakoga od tih pojmova. Iako skoro sva djeca s poremećajem u čitanju i pisanju teško usvajaju pojmove "lijevo-desno", za ovu kategoriju djece taj je zadatak osobito naporan.

U pisanju se neformiranost vizualno-prostorne percepcije i orijentacije manifestira u miješanju i deformiranju slova. Kako možemo prepoznati vizualne pogreške? Dijete veoma teško usvaja grafički oblik (optičku sliku) pojedinih slova, a u kasnijim razredima miješa vizualno slična slova. Većina djece imaju iste teškoće i u svladavanju čitanja (vizualna disleksija). Tako se, na primjer, pisana slova "n" i "u" i tiskana "b" i "d" razlikuju samo položajem u prostoru (isti oblik je drugačije okrenut u prostoru u odnosu na promatrača).


VIZUALNA DISGRAFIJA, dječak, 7 godina, diktat

4. Motorička disgrafija

Motorička disgrafija je povezana s nedostatnom razvijenošću suptilnih motoričkih funkcija, a manifestira se u trajnim i brojnim miješanjima slova prema bliskosti njihova načina pisanja i u nestabilnom, nečitljivom rukopisu. Djeca ne mogu automatizirati tzv. motoričku formulu slova, tj. poteze pisanja. Ona dopisuju elemente slova, dodaju suvišne elemente, zamjenjuju motorički slična slova (koja na početku imaju isti potez pisanja), pišu sporo, brzo se umaraju, a kada pišu brzo, čine i mnogo drugih njima netipičnih pogrešaka. Njihov je rukopis obično neravan, neujednačen (neka slova su veća, a neka manja, mijenja se nagib pisanja). Što dijete duže piše, to je kvaliteta lošija.


MOTORIČKA DISGRAFIJA, dječak, 8 godina, diktat

POGREŠKE U PISANIM RADOVIMA
DISGRAFIČNIH UČENIKA

Djeca s disgrafijom često čine neobične (specifične) pogreške, ali isto tako često njihove pogreške izgledaju dosta uobičajeno. Kada učitelj promatra rad djeteta s disgrafijom, prvo što će uočiti jest da se ODREĐENE pogreške STALNO ponavljaju. Određenost pogrešaka (veoma su tipične) i njihova stalnost i mnogobrojnost ključni su za prepoznavanja disgrafične simptomatike u dječjim pisanim radovima.

Određene pogreške u dječjem pismenom radu ne nastaju bez razloga. Svaki tip pogreške pokazuje da je u djeteta nedostatno formirana određena vještina.

Evo o kojim pogreškama se može raditi:

1. Pogreške na razini slova i sloga
(izostavljanja, premještanja, dodavanja suvišnog slova ili sloga, zamjene i miješanja, perseveracije i anticipacije)

Izostavljanje ukazuje da učenik ne uočava sve glasovne komponente u sastavu riječi.
(na primjer: "zc" - "zec", "ptka" - "patka")


POGREŠKE IZOSTAVLJANJA, dječak, 8 godina, slobodan tekst

Premještanje je manifestacija teškoća pri uočavanju redoslijeda glasova u riječi uz nedovoljnu razvijenost pažnje i samokontrole. Dijete uspijeva uočiti svaki glas, ali neispravno bilježi njihov redoslijed.
(na primjer: "jenda" - "jedna", "tapka" - "patka", "bart" - "brat")


POGREŠKE PREMJEŠTANJA, djevojčica, 9 godina, diktat

Dodavanje suvišnih slova se događa pri neispravnom unutarnjem izgovaranju riječi tijekom pisanja.
(na primjer: "varat" - "vrat", "šekola" - "škola")


POGREŠKE DODAVANJA, djevojčica, 9 godina,slobodan tekst

Izostavljanje, premiještanje i dodavanje su tipične greške za djecu s nedovoljno formiranom vještinom glasovne analize.

U osnovi zamjena i miješanja slova leži teškoća međusobnog razlikovanja glasova koji se slično izgovaraju i slično zvuče te nestabilnog povezivanja fonema (glasa) s grafemom (slovom), kada se nije uspostavila čvrsta veza između značenja i vizualne slike slova.

Posebno mjesto zauzimaju pogreške perseveracije ("zaglavljivanje" na prijašnjem činu) i anticipacije ("istrčavanje unaprijed") - kada se potrebni glas zamjenjuje drugim glasom koji je bio u prijašnjem slogu ili riječi, ili koji je u idućoj, a moguća su i dodavanja. To su vrlo specifične pogreške koje često nastaju zbog teškoća u sukcesivnim procesima. Dijete ne može ispravno rasporediti redoslijed svojih radnja; pri perseveraciji dijete ne može odrediti koji je sljedeći potez i kako na njega prijeći, pa stalno ponavlja isti potez.
(primjer perseveracije: "magazim", "djedojka", "planinina";
primjer anticipacije: "gogor" umjesto "logor", "malgo" umjesto "mnogo male djece")

2. Pogreške na razini riječi
(rastavljeno pisanje dijelova iste riječi, sastavljeno pisanje nekolicine riječi, remećenje granica između riječi)

Pogreške neispravnog rastavljanja i sastavljanja riječi i remećenje njihovih granica upućuju na teškoće individualizacije pojedinih riječi u usmenom govoru. Česte su u djece s nedostatno razvijenim govorom ili s nešto sniženom kognitivnom inteligencijom (ipak u granicama normale).



POGREŠKE RASTAVLJANJA RIJEČI, dječak, 9 godina,slobodan tekst

3. Pogreške na razini rečenice
(pogreške povezivanja riječi unutar rečenice, neispravna interpunkcija)

Također su često prisutne u djece s nedovoljno razvijenim govorom ili s nešto sniženom kognitivnom inteligencijom (u granicama normale).
(na primjer: "patke su izašle na jezero došle do vode vodenema", "Obasjanim suncem grad je veoma lijep."
"Zima je čekala čekala priroda.")


POGREŠKE NA RAZINI REČENICE, dječak, 10 godina, diktat, pisao 10 minuta

................................................POČETAK STRANICE