PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM
U ŠKOLAMA

OTKRIVANJE DISLEKSIJE
PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM U OSNOVNOJ ŠKOLI
PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM U SREDNJOJ ŠKOLI
PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM U VEZI S TERAPIJOM
NOVČANE NAKNADE NASTAVNICIMA ZA RAD S DJECOM S TEŠKOĆAMA
ZAKONI I PROPISI KOJI SE ODNOSE NA PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM

OTKRIVANJE DISLEKSIJE

U našem društvu ni na jednom obrazovnom stupnju nema sustavnog i organiziranog praćenja ili ispitivanja djece kojemu bi cilj bio otkrivanje disleksije.

Dječji vrtići
Iako se već u predškolskom razdoblju mogu uočiti simptomi što upućuju na disleksiju, to se u praksi, nažalost, rijetko događa jer roditelji i odgajatelji nisu dostatno educirani, a logopeda u vrtićima ima premalo. Ako su u djeteta primijećene teškoće, postoji zakonska obaveza da dječji vrtić tu informaciju proslijedi izravno komisiji koja će dijete pregledati pri upisu u osnovnu školu.
Djeca koja pokazuju simptome disleksije morala bi već u dječjem vrtiću početi terapiju.

Upisivanje djeteta u osnovnu školu
Prilikom upisa u osnovnu školu, za svu se djecu obvezno komisijski utvrđuje psihofizičko stanje. Komisiju čine liječnik, psiholog ili pedagog, defektolog i učitelj, a osnivaju je općinski (gradski) organ uprave odgovoran za poslove školstva i općinski organ uprave mjerodavan za poslove zdravstva.

Dio provjere psihofizičkog stanja djeteta koji obavljaju školski liječnici standardiziran je i jednak za svu djecu u Hrvatskoj , dok drugi dio, koji obavljaju stručni suradnici i učitelji, nije standardiziran i u različitim je školama različit. Procedura provjere psihofizičkog stanja djeteta uobičajeno ne uključuje ispitivanja iz kojih bi komisija mogla zaključiti da dijete ima teškoće koje upućuju na disleksiju. Logoped (u "Pravilniku o upisu djece u osnovnu školu" navedeno je općenitije: "defektolog") može, ali ne mora obvezno biti član ove komisije. Ako dijete ne pregleda logoped, mala je vjerojatnost da će se otkriti simptomi disleksije, jer stručnjaci drugih struka, to jest stručni suradnici u školama - psiholozi, pedagozi i učitelji, najčešće nisu za to educirani.

Ipak, u nekim školama gdje školski logopedi ispituju djecu ili gdje su članovi komisije u tom smislu educirani, ustanovit će se koja djeca imaju teškoće. Komisija treba poduzeti daljnje potrebne korake i upozoriti roditelje.

O ishodu utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta za upis u osnovnu školu daju se rezultati roditelju ili staratelju, a za školu se obvezno u rubriku "Napomena" upisuju upute o primjeni odgovarajućih pedagoških postupaka i mjera koje, eventualno, zahtijeva djetetovo psihofizičko stanje.

PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM U OSNOVNOJ ŠKOLI

Ako je komisija prilikom upisa u osnovnu školu utvrđujući psihofizičko stanje djeteta uočila teškoće, ona ga mora uputiti logopedu na terapiju. Također može odlučiti da se dijete upućuje na pedagošku opservaciju ili će odmah (bez opservacije) predložiti općinskom (gradskom) tijelu uprave zaduženom za školstvo primjeren oblik odgoja i obrazovanja djeteta.
Ovi postupci provode se pri upisu u školu ili tijekom 1. razreda, ali se svi oni mogu provesti i za učenika kod kojeg se ta potreba iz nekih razloga poslije ukazala (npr. učenik se preselio u drugu školu gdje su otkrivene teškoće, a u prijašnjoj nisu; zatim zbog nedostatka terapije učenikove su teškoće pojačane; ili na zahtjev roditelja koji su, neovisno o školi, odveli dijete stručnjaku koji je dijagnosticirao disleksiju).

Pedagoška opservacija
Pedagoška opservacija je promatranje djeteta tijekom određenoga vremena (najduže tri mjeseca), pri čemu se ustanovljava karakter i težina teškoća, te oblik školovanja koji je za dijete optimalan.

Ako komisija (pri upisu u osnovnu školu ili poslije tijekom školovanja) upućuje dijete na pedagošku opservaciju, najprije dostavlja obrazac roditelju ili staratelju, školi u kojoj će se opservacija provoditi i općinskom (gradskom) tijelu uprave zaduženom za školstvo. U tom se obrascu prikupljaju svi potrebni podaci o djetetu i o dotadašnjim spoznajama o njegovim teškoćama.

Redovito se pedagoška opservacija za dijete koje se tek upisalo u školu provodi u školi najbližoj njegovom prebivalištu. Za učenika kod kojeg se ta potreba ukazala tijekom školovanja, škola je obvezna provesti pedagošku opservaciju u razrednom odjelu u kojem se on tada nalazi.

Škola mora zadovoljavati određene kriterije pri opservaciji djeteta s disleksijom. To znači da mora imati zaposlenog pedagoga ili psihologa i osiguranu suradnju defektologa, liječnika i socijalnog radnika. Pedagošku opservaciju provodi učitelj koji nije početnik u suradnji s tim stručnjacima.
Škola u kojoj se provodi opservacija dužna je izraditi program za nju; izrađuje ga zajednički stručni tim sastavljen od člana komisije koja je dijete uputila na opservaciju, defektologa, pedagoga ili psihologa, učitelja u školi i liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a po njegovoj ocjeni i liječnika odgovarajuće specijalnosti, socijalnog radnika i dr. Ako škola nema u sastavu nekoga od spomenutih stručnjaka, mora ga angažirati izvanjskom suradnjom. Koordinator stručnog tima za opservaciju u osnovnoj školi redovito je defektolog, ili pedagog, a imenuje ga stručni tim.

Program opservacije obuhvaća: praćenje djetetove uspješnosti u svladavanju programskih sadržaja, izbor specifičnih metoda i oblika rada s djetetom, praćenje njegovih psihičkih i fizičkih osobina, te emocionalnih i socijalnih osobina, suradnju roditelja ili staratelja i učitelja te vrijeme trajanja opservacije.

Na osnovi dokumentacije i evidencije što je vodi škola gdje se provodi opservacija, škola izrađuje izvještaj i stručno mišljenje o obrazovnim mogućnostima djeteta te daje obrazloženi prijedlog odgoja i obrazovanja na posebnom obrascu. Izvještaj, stručno mišljenje i obrazloženi prijedlog odgoja i obrazovanja dostavlja se komisiji koja je dijete uputila na opservaciju.

Prije nego što donese prijedlog o primjerenom obliku odgoja i obrazovanja djeteta, komisija je obvezna konzultirati roditelje ili staratelje. Ako se oni ne odazovu pozivu na konzultaciju, komisija će samostalno predložiti općinskom (gradskom) tijelu uprave mjerodavnom za školstvo, primjeren oblik odgoja i obrazovanja djeteta.

Na temelju toga prijedloga, općinsko (gradsko) tijelo uprave, mjerodavno za poslove školstva, donosi rješenje. Protiv tog rješenja može se u roku od 15 dana Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa izjaviti žalba, pa ono nakon toga osniva drugostupanjsku komisiju, koja daje stručno mišljenje. Komisiju čine liječnik odgovarajuće specijalnosti, pedagog, psiholog, defektolog, socijalni radnik i učitelj. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa po pribavljenom mišljenju komisije donosi konačno rješenje.

Primjereni oblici odgoja i obrazovanja za djecu s disleksijom
u osnovnim školama
Dijete s disleksijom koje ima teškoća u svladavanju školskog programa ima pravo na posebne oblike odgoja i obrazovanja određene "Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju". Prilog br.1 tog pravilnika je orijentacijska lista vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju, gdje se pod točkom 3 (poremećaji govorno - glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju) navode smetnje u čitanju (disleksija, aleksija), pisanju (disgrafija, agrafija) i računanju (diskalkulija, akalkulija).
Ovdje treba upozoriti na nerazjašnjen termin koji se susreće u starijim zakonima i propisima: "lakše" i "teže" teškoće. Osim navedene orijentacijske liste teškoća gdje se one samo nabrajaju, nema i standardizacije po kojoj bi se odredilo koja je djetetova teškoća lakša, a koja teža, bilo prema dijagnozi, bilo po opsegu teškoće ili drugim kriterijima. Disleksija je u svakodnevnom životu u usporedbi s mnogim drugim teškoćama ili bolestima, lakša teškoća, ali upravo u školovanju ona izaziva velike i teške probleme u djece. Međutim, u novijim se dokumentima učenici s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom ubrajaju u "učenike s posebnim odgojno obrazovnim potrebama", odnosno, prema novom Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u "učenike s teškoćama", a vrste teškoća i posebna odgojno-obrazovna podrška koja je tim učenicima potrebna podrobno su opisani.

Prema "Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju" osnovno školovanje učenika s lakšim teškoćama u razvoju (u koje se u ovom slučaju ubraja i disleksija) provodi se u osnovnoj školi prema organizacijskim oblicima koji osiguravaju njihovu potpunu integraciju u redovito školovanje. Često citirani članak 4. navedenog Pravilnika glasi:

"Potpuna odgojno-obrazovna integracija ostvaruje se uključivanjem učenika s lakšim teškoćama u razvoju u razredni odjel osnovne škole, u pravilu od I. do IV. razreda. U razredni odjel mogu se uključiti do tri učenika s teškoćama u razvoju, a takav odjel ne može imati sveukupno više od 25 učenika. Učenik s teškoćama u razvoju iz stavka 1. ovoga članka svladava redovne ili prilagođene nastavne programe individualiziranim postupcima i posebnom dodatnom pomoći defektologa odgovarajuće specijalnosti."

Dijete može u takav primjeren oblik odgoja i obrazovanja biti upućeno nakon pedagoške opservacije ili bez nje. To može biti pri upisu u osnovnu školu ili poslije, tijekom školovanja, ako se pokaže potreba. Rješenje o tome donosi općinsko Ured državne uprave zadužen za školstvo.
Prema postojećim zakonima i propisima dva su takva organizacijska oblika. U oba učenik je uključen u razredni odjel osnovne škole:
1. redoviti program uz individualizirani pristup (uz stručnu pomoć logopeda ili bez nje),
2. prilagođeni program uz individualizirani pristup (uz stručnu pomoć logopeda ili bez nje).

Od lipnja 2005. godine, na temelju naputka Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u svjedodžbu i učeničku knjižicu se ne upisuje primjereni oblik školovanja po kojem je učenik završio razred (do tog datuma se upisivalo). Neupisivanje je argumentirano time da su svjedodžba i učenička knjižica javne isprave koje se izdaju na propisanim obrascima, a na postojećim obrascima nisu predviđeni ovi podaci. Osim toga, riječ je o redovitom programu, a ne o posebnom programu školovanja.

Redoviti program uz individualizirani pristup
Za dijete koje ima disleksiju ovaj oblik odgoja i obrazovanja najčešće je najprimjereniji, iako se, vjerojatno zbog neobaviještenosti stručnih suradnika, nastavnika i ostalih, u nekim sredinama rijetko susreće.
Učenik je uključen u redoviti program, što znači da je obvezan učiti kompletno gradivo kao i svi drugi učenici. Učitelji i predmetni nastavnici trebaju osim uobičajenih načina poučavanja primijeniti i neke specifične oblike, na primjer:
- predvidjeti duže vremensko razdoblje za usvajanje nekih tema,
- koristiti različite vrste podražaja - vidne, slušne, taktilne kod obrade novih sadržaja,
- dati prednost češćim usmenim oblicima u poučavanju i provjeravanju znanja,
- sistematski provjeravati je li učenik razumio sadržaj, pojmove i definicije te dati dodatna objašnjenja,
- izbjegavati učenikovo čitanje na glas ili pisanje na ploči pred razredom kada su u tom području veće teškoće (osim ako učenik ne izrazi želju),
- koristiti prerađene, sažete, jednostavnije tekstove,
- u udžbeniku jasno označiti mjesta koja su bitna - rečenica, pravilo, primjer, slika, postupak,
- koristiti mnogo konkretnih primjera, slika, pokusa povezanih s učenikovom životnom sredinom,
- zadavati manji broj zadatak odjednom; podijeliti zadaću na više faza,
- pismeno rješavanje zadataka neka ne bude vremenski ograničeno.

Također se i učenikovo znanje provjerava primjenom prilagođenih postupaka i korištenjem prilagođenih ispitnih materijala i uvjeta ispitivanja, što je vrlo detaljno opisano u "Uputama za vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u osnovnim školama", iz kojih citiramo cijeli odlomak:

"Tehnička prilagodba
Kod disgrafičnih teškoća i izrazito nečitkoga rukopisa potrebno je učeniku omogućiti pisanje na računalu.

Prilagodba ispitnoga materijala
- izbjegavati velike tekstualne cjeline (tekst podijeliti u kraće odlomke, oblikovati tekst širine novinskoga stupca, tj. upotrebljavati široke margine),
- za tekst koji treba pročitati učenik s disleksijom rabiti "sans serif" slova (slova bez kratkih crtica na krajevima); veličina slova treba biti minimalno 14 pt,
- upotrebljavati podebljana (bold) ili istaknuta (highlighted) slova; izbjegavati kosa slova (italic) i podcrtani tekst,
- izbjegavati podcrtavanje naslova ili nizova riječi, što može uzrokovati vizualno spajanje riječi,
- povećati razmak između slova i redaka i odvajati redove dvostrukim razmakom,
- retke poravnavati na lijevoj strani, izbjegavati obostrano poravnanje,
- razdijelili tekst u manje cjeline i organizirati ga u natuknicama ili pomoću numeričkoga nabrajanja u odvojenim redcima, a ne u kontinuiranom nizu,
- upotrebljavati mat-papir umjesto sjajnoga bijeloga papira (najbolje krem ili blijedožuta boja),
- jednostavno oblikovati stranicu; pozadinska grafika može tekst učiniti teško čitljivim,
- izbjegavati tekstove s dugačkim, višesložnim i zavisnosloženim rečenicama, posebno u inverziji (skratiti, razlomiti i semantički pojednostaviti rečenice),
- kod jezičnih teškoća ne zahtijevati da se učenik izražava semantički i sintaktički složenim rečenicama, usmeno i pisano,
- dati mogućnost nadopunjavanja odgovora ili zaokruživanja točnih odgovora kada riječi u odgovorima, koji se traže, nisu međusobno fonološki slične,
- riječi za koje se pretpostavlja da učenik ne razumije treba dodatno pojasniti (njezin postanak i uporabu, npr. u rečenici: "Puž je stao dupsti rupu", riječ "dupsti" pojasniti na način: riječ dolazi od "dubiti" što znači "bušiti ili kopati rupu"),
- pojasniti pjesničke slike i figure u tekstovima teške za razumijevanje,
- snimiti tekst na nosače zvuka.

Osobni pomagač
- ako učenik ima jače izražene teškoće u čitanju (disleksija) i ne može samostalno čitati tekst, znanje treba provjeravati usmeno; čitati pitanje na koje će on odgovoriti usmeno, a pomagač zapisuje odgovor, ukoliko nema drugih prilagodbi. Slične su metode i kod disgrafije.
- dislektične smetnje mogu utjecati i na provjeru znanja iz matematike, stoga je potrebno osigurati da se učeniku pročita problemski zadatak, provjeriti je li razumio i dekodirao ispravno znakove - brojke, matematičke znakove (plus, minus, puta, podijeljeno...), ukoliko nema drugih prilagodbi, a matematički sadržaj računanja će učenik riješiti sam.

Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme za rješavanje pisanih zadataka potrebno je produljiti za 50% vremena više nego što je to uobičajeno."

Prilagođeni program uz individualizirani pristup
Prilagođeni je program u praksi nešto rjeđi za djecu s disleksijom. Obično se primjenjuje kad su djetetove teškoće vrlo jake ili su kombinirane s nekim drugim smetnjama, te u slučajevima kad se teškoće kasno otkriju pa dijete nije usvojilo osnove školskog programa.
Prilagođeni program izrađuje se za svakog učenika posebno. Nema univerzalnoga prilagođenog programa za sve učenike s teškoćama, neovisno o vrsti i stupnju teškoće. Izrađuje ga učitelj u suradnji s defektologom i drugim stručnim suradnicima u školi. Za disleksiju to treba biti logoped.
Prilagođeni program za svakog učenika s Rješenjem Ureda državne uprave potrebno je izraditi do kraja rujna za svaku školsku godinu i usvojiti ga na učiteljskom vijeću. Poželjno je da bude dostupan učenikovom roditelju, (skrbniku, staratelju). Trebalo bi ga priložiti u dnevnik razrednog odjela.
Prilagođeni program očituje se u smanjenoj težini i veličini nastavnog programa, te obogaćivanju nastave posebnim metodama, sredstvima i pomagalima. Ne treba nužno prilagođivati sve sadržaje iz svih nastavnih predmeta, što znači da se na početku svake školske godine utvrđuje iz kojih nastavnih predmeta treba izrađivati prilagođeni program. Iako iz zakonskih odredba slijedi da bi se prilagođeni program mogao izraditi za samo jedan predmet (npr. matematiku), u praksi je to iznimno rijetko. Na kraju svake školske godine izvješćuje se tijelo uprave koje je donijelo rješenje o učenikovim napredovanjima s prijedlogom za nastavak školovanja.
Posebna dodatna pomoć ostvaruje se u posebno opremljenom prostoru u školi, s defektologom odgovarajuće specijalnosti i trajnim ili povremenim uključivanjem u rehabilitacijske programe specijaliziranih organizacija.
Budući da rad s učenicima koji imaju prilagođeni program od nastavnika zahtjeva poseban trud i vrijeme što ga posvećuju individualno tom učeniku, takav razredni odjel ne smije biti prevelik. U Pravilniku o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi to je i precizno određeno, iako se to u praksi, nažalost, ponekad ne dade postići.

Problemi u provedbi primjerenih oblika odgoja i obrazovanja
Iako je redoviti program uz individualizirani pristup po mišljenju logopeda najprimjereniji oblik školovanja za većinu djece s disleksijom, on se, nažalost, još uvijek nedovoljno provodi. To se događa zbog toga što nastavnici i stručni suradnici nisu dostatno upoznati s ovim zakonski utemeljenim oblikom školovanja, pa se u praksi često ovaj oblik poistovjećuje s prilagođenim programom.
Također se događa da se zbog nedostatne educiranosti nastavnika redoviti program uz individualizirani pristup ili prilagođeni program ne mogu u potpunosti provoditi, iako dijete ima rješenje. To je posebno izraženo od 5. razreda osnovne škole. Naime, za uspješan individualizirani pristup djetetu s disleksijom trebalo bi dodatno educirati sve nastavnike predmetne nastave, jer za kvalitetan rad ne zadovoljavaju samo okvirne upute. Učitelji razredne i predmetne nastave te stručni suradnici koji se žele sami educirati, često nemaju za to prilike jer su takve edukacije rijetke, literature na hrvatskom jeziku je malo, a ostala je teže dostupna.
Ipak, noviji dokumenti o učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama daju detaljne upute za rad i provjeru znanja učenika s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom, što će uvelike olakšati rad u školama.

PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM U SREDNJOJ ŠKOLI

Upis djece s disleksijom u srednje škole
Upisivanje u srednju školu jedna je od najvećih briga djece s disleksijom i njihovih roditelja ili staratelja. Mnogi učenici s disleksijom imaju pritom problema, u prvom redu zato što su im ocjene lošije nego što su njihovo stvarno znanje i sposobnosti, i to poradi neprilagođenih uvjeta učenja i ispitivanja u osnovnim školama. Također, mnogi su u nedoumici koju školu izabrati s obzirom na svoje teškoće.

Važno je istaknuti da učenici s disleksijom imaju znatno manje pomoći i podrške u srednjim školama nego u osnovnima. Tako srednje škole ne zapošljavaju logopede, pa srednjoškolci mogu nastaviti (ili započeti) terapiju samo kod logopeda koji rade izvan škola ili kod privatnih logopeda. Također, učenik koji ima disleksiju ne može prvi put u srednjoj školi zatražiti da mu se odobri pohađanje redovitog programa s individualiziranim pristupom ili prilagođenog programa. To je omogućeno samo onim učenicima koji su takve programe već imali u osnovnoj školi.

Upis djece u srednju školu regulira se dokumentom pod nazivom: "Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini ....". Ova se Odluka donosi u proljeće svake godine za narednu školsku godinu. Ponekad se mijenjaju članci koji se odnose na djecu s teškoćama, tako da pravila za upis nisu svake godine ista.
Sljedeći tekst napisan je na temelju Odluke koju je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa donijelo u ožujku 2008. godine:

Učenici sa zdravstvenim teškoćama (u koje se ubraja disleksija) mogu se upisati s manjim brojem bodova, i to do deset posto od bodova najniže rangiranog kandidata na ljestvici poretka učenika koji su ostvarili pravo upisa u tu školu.
Izravan upis omogućuje se učenicima s osobito teškim zdravstvenim oštećenjima.
Za korištenje ovih prava učenik, uz ostale upisne dokumente, prilaže:
- mišljenje službe za profesionalno usmjeravanje o sposobnostima i motivaciji učenika za najmanje dva primjerena programa obrazovanja,
- mišljenje nadležnog liječnika koji je pratio učenika tijekom prethodnog školovanja, a na osnovi medicinske specijalističke dokumentacije (tj. liječničku svjedodžbu - standardni obrazac "Narodnih novina", koju izdaje školski liječnik).
Odluku o takvom upisu u školu donosi ravnatelj škole.

Kod ovog zakonskog prava, međutim, nejasno je zašto o upisu učenika odlučuje ravnatelj, a ne povjerenstvo u kojem se nalaze logoped i liječnik koji bi dali stručno mišljenje (na primjer, ako se više učenika s teškoćama javi u neku školu, nije jasno koji i po kojem kriteriju imaju prednost). Zatim, treba napomenuti da testovi koje djeca prolaze u službi za profesionalnu orijentaciju nisu prilagođeni specifičnim teškoćama poput disleksije, pa vrlo lako mogu dati pogrešnu sliku o učeniku zbog čega će on biti upućen u manje zahtjevne škole, bez obzira na stvarne mogućnosti i želje.

Primjereni oblici odgoja i obrazovanja u srednjim školama
za djecu s disleksijom
Zakonom propisani oblici odgoja i obrazovanja za djecu s teškoćama u srednjim školama jednaka su kao i u osnovnim.

Članak 4. "Pravilnika o srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama i većim teškoćama u razvoju" glasi:

"Potpuna integracija iz članka 2. ovoga pravilnika ostvaruje se uključivanjem učenika s teškoćama u razvoju u redoviti razredni odjel srednje škole po redovitom ili prilagođenom programu uz primjenu individualiziranih postupaka i posebnu dodatnu pomoć defektologa stručnog suradnika, odnosno uz organizirani produženi stručni postupak.
U redoviti razredni odjel iz stavka 1. ovoga članka mogu se uključiti do tri učenika s teškoćama u razvoju, a takav odjel ne može imati sveukupno više od 30 učenika."

Dakle, kao i u osnovnim školama, i u srednjim postoje dvije mogućnosti za školovanje djece s teškoćama:
1. redovni program uz individualiziran pristup (uz stručnu pomoć logopeda ili bez nje)
2. prilagođeni program uz individualiziran pristup (uz stručnu pomoć logopeda ili bez nje)

Odluku o tome donosi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM U VEZI S TERAPIJOM

Terapija u školi - kod školskih logopeda
Terapija se obavlja u školi - najčešće jedan logoped radi na nekoliko škola. Ovaj oblik terapije roditelj ne plaća i za njega nije potrebna uputnica. Djeca se upućuju na tu terapiju ako komisija za provjeru psihofizičkog stanja djeteta pri upisu u osnovnu školu ustanovi da dijete ima simptome disleksije ili ako se to ustanovi u tijeku školovanja (u oba slučaja to se događa najčešće ako škola ima zaposlenog logopeda, koji će prepoznati simptome). Za ovaj tip terapije dijete ne treba dobiti posebnu dijagnozu (u obliku dokumenta), a logoped odlučuje je li potrebno dijete poslati na dodatnu dijagnostiku (psihologu, neurologu i sl.). Iako djeca imaju zakonsko pravo na ovu terapiju, na žalost, logopeda je premalo, pa je najčešće takva terapija prekratka.

Terapija kod logopeda zaposlenih u ustanovama što ih financira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
Za ovaj oblik terapije potrebna je dijagnoza, tj. nalaz i mišljenje logopeda i psihologa. Na temelju dijagnoze dobiva se uputnica za logopedsku terapiju od liječnika primarne zdravstvene zaštite kod kojega je dijete prijavljeno. Svaki mjesec treba zatražiti novu uputnicu.
Ova skupina logopeda zaposlena je u bolnicama ili specijaliziranim ustanovama. Ponekad takve ustanove surađuju sa školama, pa logopedi obavljaju terapiju u školi.
Logopedi koji rade u bolnicama i domovima zdravlja bave se i ostalim problemima (mucanjem, afazijama itd.), tako da ne mogu primiti velik broj djece s disleksijom. Djeca s disleksijom dolaze tim logopedima obično zato što u školi nemaju logopeda ili jedan radi s previše djece, a također i kad je to ustanova koja se bavi uz ostalo i tim tipom terapije.
Treba napomenuti da u Hrvatskoj nema ni jedne javne ustanove koja se primarno bavi disleksijom, unatoč velikom broju djece s tim teškoćama.
U međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema navedeni su specifični razvojni poremećaji vještina učenja i formalnih školskih znanja pod grupom F81. Šifra specifičnog poremećaja u čitanju je F81.0, mješovitog poremećaja u vještini učenja i studiranja je F81.3, specifičnog poremećaja u vještini računanja F81.2, te ostalih razvojnih poremećaja u vještinama učenja i studiranja (u što je ubrojen poremećaj u pisanju) je F81.8.

Terapija kod privatnih logopeda
U zadnje vrijeme otvara se sve više privatnih logopedskih kabineta, jer je potreba velika, a zaposlenih logopeda u javnim ustanovama je malo. Ovaj oblik terapije posebno se plaća i ne ulazi u sustav zdravstvenog osiguranja. Logopedi imaju svoje strukovno udruženje - Hrvatsko logopedsko društvo, ali ono zasad još ne izdaje licence za samostalan rad logopeda. U planu je izrada Zakona o logopediji koji bi obuhvatio sve oblike rada logopeda, pa bi se tako regulirala i ova problematika i time bi se onemogućilo nestručnim osobama da se bave tim poslom kao što se to sada ponekad događa.

NOVČANE NAKNADE NASTAVNICIMA ZA RAD
S DJECOM S TEŠKOĆAMA

Iako ova problematika ne dotiče neposredno prava djece, smatrali smo da je i to ovdje potrebno navesti jer smo, na temelju mnogih informacija zaključili da u školama vlada raznorodna situacija - ponekad su nastavnici plaćeni točno kako stoji u kolektivnom ugovoru, ponekad su plaćeni samo za prilagođeni program, često nisu upoznati s odredbama kolektivnog ugovora. Zatim, ni odredbe kolektivnog ugovora nisu uvijek jasne i usklađene s terminologijom u ostalim propisima i zakonima. Treba se nadati da će zakonodavac u budućnosti pojasniti termine, na temelju čega će biti dodatno plaćen rad za sve oblike rada sdjecom s disleksijom. Teško da se može očekivati kvalitetan rad koji zahtijeva poseban angažman i ponekad prekovremeni rad - ako je na volonterskoj bazi.

Novčane naknade učiteljima u osnovnim školama
za rad s djecom s teškoćama
Učiteljima koji rade s djecom s teškoćama, prema kolektivnom ugovoru za osnovne škole, osnovna se plaća uvećava, i to :
- učitelju i stručnom suradniku koji radi s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu, tijekom nastavne godine, temeljem ukupne količine tjednog radnog vremena provedenoga u tom radu 12%,
- učitelju u kombiniranom razrednom odjelu s učenicima s lakšim teškoćama u razvoju po posebnom planu i programu 5%,
- učitelju koji radi s učenicima po prilagođenom programu, i to za svaki prilagođeni program po održanom nastavnom satu 7%,
- učitelju/stručnom suradniku koji radi u razrednom ili predmetnom odjelu redovne škole pri zdravstveno-rehabilitacijskoj ustanovi, tijekom nastavne godine, temeljem ukupne količine tjednog radnog vremena provedenoga u tom radu 15%.

Novčane naknade učiteljima u srednjim školama
za rad s djecom s teškoćama
U srednjim školama po kolektivnom se ugovoru nastavnicima koji rade s učenicima s poteškoćama u razvoju integriranim u razredne odjele redovne nastave naknada za rad obračunava tako da se vrijednost održanog sata redovite nastave po prilagođenom programu uvećava za 7%.
Nastavnicima koji rade u razrednim odjelima ili odgojno-obrazovnim skupinama s učenicima s poteškoćama u razvoju pri redovnim školama naknada za rad obračunava se tako da se osnovna plaća uveća za 10 %.

Ako želite pročitati ili spremiti na svoje računalo zakone i propise koji se odnose na problematiku djece
s disleksijom u školama kliknite dolje:


ZAKONI I PROPISI KOJI SE ODNOSE
NA PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM

................................................................................... POČETAK STRANICE